Mada tesko,ali pre desetak godina sam dobio vizu za Kanadu.Krenuo sam u posetu sestri i zetu.Vec prvog dana sam resio da cu ostati u toj zemlji.Iako nisam znao kako,ali prosto siguran u svoju odluku.
Mogao sam da ostanem u poseti 180 dana po zakonu drzave,ali dani su brzo proleteli,nije da nisam zaradio lepe pare,imao sam dosta ustedjevine,vise nego sto bi kod nas mogao zaraditi za 10 godina. Blizio se dan povratka,karta je vec bila overena,a muka u meni sve veca.Naravno mojim domacinima nisam otkrivao svoju zelju,ali znao sam da necu da se vratim! Nekoliko dana pre povratka gledao sam TV. U meni se javila sjajna zamisao,ali nisam znao kako je realizovati.Pozvao sam tu produkcisku kucu,narode,moze li se ucestvovati u tom vasem projektu!, bili su veoma iznenadjeni,u samom startu su rekli veliko NE! Obeshrabren,bez ideja,polako sam poceo pakovati stvari.Tri dana pre kretanja pred kucu je stao veliki automobil sa logom te produkciske kuce.Usli su dvoje ljudi,srdacno me pozdravili.Evo ovako stvari stoje,rekla je menadzerka projekta.: nas imigracioni ured vam je odobrio boravak ovde uz nasu garanciju.Imate 24 casa da to prihvatite ili odbijete,mi vas prihvatamo u nas projekat! Nisam mogao da verujem u ono sto cujem,sestra i zet su bili potpuno sludjeni,iznenadjeni i zateceni.Nije bilo vremena za razmisljanje.Dajte dokumenta,gde treba potpisati?Upitao sam bez razmisljanja,sama menadzerka je bila iznenadjena.
Objasnio sam sestri i zetu da sam se sam prijavio i razlog,podrzali su me.Odmah sutradan su mi u klinici obavili detaljan zdravstveni pregled,kad su mi saopstili rezultate hteo sam da vristim od srece. Za tri dana sam bio u karantinu sa 35 ucesnika. Veliki sok je usledio kad sam procitao ugovor.Bio sam izuzetno placen za to sto treba raditi…,a opstanak u tom projektu je znacio veliku zaradu.
Naime od nas 35 opstaje samo 5,to je nesto poput obuke za Legiju stranaca.
Kada je avion sleteo u bazu tek onda sam shvatio tezinu svega toga ali resio sam da sve to izdrzim. Bio sam najmladji,najdeblji i najnespretniji.Tri nedelje sam bio najgori u grupi,najsporiji u svim vezbama,rezultati daleko ispod proseka.To vece sam razgovarao s producentom,covek mi je obecao pun honorar po izlasku i pomoc da ostanem u drzavi. Vracajuci se iz njegove kancelarije na putu do kampa sreo sam jednog od “najopasnijih oficira”… Pruzio mi je ruku na moje veliko iznenadjenje i rekao :ustani sutra u 04h.Dodji do onog malog poligona,sam! Nisam odbio.Bio sam tamo 5 min ranije.Zima je dosta bila jaka.Dosao je tankoj majici kratkih rukava i sortsu. Krenuli smo.Napor koji sam ulozio da ga pratim je bio za mene nesto novo.Nisam bio svestan koliko mogu. Po povratku u kantinu napravio je neki napitak za nas,dao mi da popijem neku tabletu protiv upale i naredio da nastavim tako.Sledece nedelje je bilo izbacivanje dva najlosija kandidata,a ja sam bio na 18 poziciji.
Nisam odustajao,mada nisam imao neko lepo misljenje o njemu slepo sam ga sledio i verovao mu.Za 6 nedelja je od mene napravio nesto sto se u realnom svetu postize za 66 meseci.Bio sam bez grama sala a masa mi se uvecala za 20%, okretan,brz,spretan,spreman.Isplatila se svaka kap znoja i krvi koju sam prolio.Dok su ostali uzivali na zabavama,koje su bile zamke ja sam visio na kanapu iznad kanjona ili bio u blatu.
Na poslednjem takmicenju dok je krv kapala iz mojih dlanova prvi put sam video neku drugu grimasu na njegovom licu.Bio sam iznenadjen i to mi je dalo dodatnu snagu da izdrzi i taj napor.Proglasenje top 5 nisam hteo ni da slusam,sve dok me ostali nisu podigli na ruke.Znao sam sta je u pitanju.Dugo nisam bio svestan popularnosti koju sam stekao za tako kratko vreme medju ostalim ucesnicima,snimateljima,pa i u produkciskoj kuci,ali bilo je lepo.Tek ces da vidis kakvo ces iskustvo imati kad krene s prikazivanjem,rece mi menadzerka
Sestra i zet su me docekali na zatvaranju soua,vec su saznali sve.Bili su sretni radi mene.Ubrzo su zvali iz bioroa i dali mi potvrdu s kojom sam mogao da ostanem u Kanadi dosta dugo.Plakao sam od srece,naravno u sebi.
Iznajmio sam lep stan na periferiji,blizu sume u kojoj sam nastavio da treniram i vezbam.Svaki dan sam cekao poziv iz produkciske kuce radi posla,ali nesto nije bilo tog poziva.
Vec je bila jaka zima,vracao sam se sa jutarnjeg treninga.Isred vrata,naslonjen na zid stajao je On.Moj komandir,moja zvezda vodilja,moja podrska,oslonac i kljuc moga uspeha. Prisao sam mu,skinuo je kapu i naocare,nasmejao mi se prvi put u zivotu i toplo me zagrlio.Ostao sam potpuno paralisan neko vreme.
Sipao sam mu pice,raskomotili smo se. Sta te dovelo k meni upitah ga onako,usput. Ti. Rece mi jasno i glasno.Nisam vise mogao da izdrzim,a da te ne vidim. Ti si mi usao pod kozu,kao niko do sada,ne mogu da te oteram iz svoje glave,ni iz srca.Juce sam uhvatio sam sebe da razgovaram sa tvojom slikom.Mene je nekoliko puta oblio hladan znoj,a on je bio potpuno miran dok je to govorio.
Kako si znao,gotovo uplasneno sam ga upitao? Nasmejao se,nisam znao,nego sam osecao da gajis neke simpatije prema meni,rekao je kroz osmeh.Bilo mi je malo neugodno.Ma kako si mogao znati kad sam to krio najbolje sto sam umeo. Ustao je i seo pored mene.Njegove ruke su se sastavile oko mene u celicni zagrljaj.Hteo sam nesto da mu kazem,ali prislonio je nezno svoje mekane usne na moje.Tako jak stisak i toliko nezan poljubac nikada nisam doziveo.
Takmicenje
Kategorija: Gay Priče